NOTA BENE: Knjiga Contagious (Zaraznost) profesora Džone Bergera nije prevedena na balkanske jezike. A fantastična je. Ovo nije prevod delova knjige, niti klasična recenzija. Ovo je hibridni miks primera iz knjige i mojih asocijacija i primera.
Kako pustiti buvu
Ako otvorite restoran danas, šanse da ćete ga zatvoriti do 1. marta 2025. godine su oko 25%.
Ukoliko pak ne propadnete do tada, imate nove šanse u godinama koje slede, jer u prve 3 godine poslovanja zatvori se oko 60% restorana.
I nema veze da li koristite najkvalitetnije moguće sastojke, na dobroj ste lokaciji i kuvari su stvarno stručni a osoblje ljubazno. Ništa od toga nije relevatno. Jer na 200-300 metara od vašeg restorana već rade ili se upravo otvaraju još dva.
Znate koji će opstati, naravno uz kvalitetnu hranu, ambijent i posvećeni menadžment?
Onaj koji ima dobar marketing.
I dobru priču. Nekakvu jedinstvenost koja će ga izdvojiti iz mase i privući ljude u njega.
Onaj oko kojeg se širi Buzz.
Onaj koji je angažovao ljude koji će znati kako „pustiti buvu“.
U knjizi Contagious (Zaraznost) Džone Bergera, dat je primer kako je jedan prekaljeni ugostitelj spasao jedan restoran od propasti.
Da prebacimo na lokalno, zamislite da je to novootvoreni restoran tradicionalne kuhinje koji nabavlja najbolje meso sa Golije, mlečne proizvode sa Zlatara, ima roštilj majstora iz Leskovca.
I pljeskavicu od 100 evra.
Da. Baš 100 evra.
I dobra je stvarno. Meso je vrhunsko. Savršeno je začinjena, još savršenije pečena. Prilozi su predivni, uz nju idu i neki mladi krompirići i pečene crvene paprike, gomila salate i kupusa.
Ali i dalje je pljeskavica.
Samo što košta 100 evra.
I poslužuje se u tom restoranu i druga hrana. I sva je dobra. Uopšte nije nužno da naručite tu pljeskavicu. Ali kad u ponedeljak pored aparata za vodu pričate kolegama gde ste išli na ručak sa porodicom za vikend – znate šta ćete reći?
„Bili smo u restoranu onih ludaka što pljeskavica košta 100 evra.“
Neki od njih će ispričati svojim suprugama da je Marko s posla išao u restoran koji ima pljeskavicu od 100 evra. One će reći: „Ma daj, ljudi su potpuno poludeli.“ Ali neka od njih radi u HR-u neke IT kompanije, i urgiraće da firma časti programere za achievment baš tim pljeskavicama. O da, podeliće, ti inače ćutljivi programeri, da su jeli pljeskavice od 100 evra. Doći će neki stranci na Sales Kick off. Vodićemo ih tamo. Vidi, neka holivudska zvezda snima film ovde. Pa gde bismo ga vodili nego da jede pljeskavicu od 100 evra. To će preneti i svi tabloidi.
Buva je puštena, buzz kruži.
Restoran samo ima zadatak da održi kvalitet. Klijentelu smo mu već našli.
Česta i retka imena
U knjizi Contagious je autor proučavao zašto su neka lična imena popularnija od drugih, kad su i jedna i druga besplatna. Njihov odabir, eto, ne pravi nikakav finansijski impakt na bilo šta.
Pisala sam o učestalosti svog imena i retkosti imena moje kćerke u tekstu Prva svog imena.
Suštinski, što se neko ime češće dodeljuje deci, to ga mi češće čujemo u različitim razgovorima. Posledično, što ga više čujemo, više se urezuje u našem umu, i u trenutku kada je potrebno da ga nekoj bebi damo, ono nam je „na vrh jezika“.
Sa druge strane, ima divnih imena koja nam se dopadaju kada ih čujemo, ali su previše retka da bismo ih se uopšte setili u tim specifičnim životnim okolnostima u kojima mi nekome dajemo ime.
Od usta do usta
Znate, mi na dnevnom nivou neprestano reklamiramo razne proizvode i usluge.
Apsolutno nesvesno.
Dok priča sa komšinicom teče oko sitnica, mi smo već pomenuli i konkretnu apoteku i suplement i kokosov šećer i patike brenda TogiTog. Još smo se dotakli kampa u kojem su oni prošle godine letovali, i evo, linka za rezervacije baš tog bungalova od čitavog grčkog primorja.
Drugarica piše kako je oduševljena romanom irske autorke koji čita, a ruka sama klikće na korpu online knjižare.
Zašto ljudi više kupuju na preporuku nego na osnovu reklama?
- Zato što više veruju poznanicima nego brendovima – svaki brend besramno tvrdi za sebe da je najbolji
- Zato što je tako daleko bolje targetiranje – pomenuta drugarica je o uzbudljivom romanu pričala meni jer zna da me to zanima, ali ne i svom partneru jer ga to ne zanima
Sjajna marketing ideja iz knjige Contageous
Kada influenseru šaljete poklon koji želite da ispromovišete, pošaljite mu dva.
Ljubazno ga zamolite da drugi prosledi osobi koja bi se tim poklonom oduševila.
On će dobro promisliti ko je ta osoba.
Kakvo sjajno dopiranje do budućeg idealnog kupca i promotera, zar ne?
BONUS: Marketing strategija direktorke našeg vrtića
S obzirom na to da se dogodilo proširenje kapaciteta, vrtić može da primi još 15-ak dece.
Umesto da postavi oglas, ona je odlučila da pozove roditelje sa kojima ima korektnu saradnju i kaže im sledeće: „U mogućnosti smo da upišemo još dece, ali nećemo to reklamirati, nego pružamo priliku vama roditeljima da nam date direktnu preporuku za neko dete. U znak zahvalnosti, vi ćete biti oslobođeni dve mesečne doplate vrtića, a njegovi roditelji – jedne.“ U čemu je ovde caka? Caka je u tome što će svako više puta promisliti koga će preporučiti.
Da se ne bismo obrukali, preuzimamo odgovornost za kvalitetnu preporuku, a ona izbegava potencijalne glavobolje sa nepoznatim roditeljima.
Zašto je nešto viralno
Autor knjige Contagious je sa svojim timom opsežno proučavao viralnost.
Zašto su neke stvari viralne, a neke druge nisu?
Lako nam je da nagađamo da su neke stvari jednostavno „rođene“ viralne jer su simpatičnije, neobičnije, slađe ili im viralnost daju harizmatični influenseri.
Međutim – to nije tačno.
Ni harizmatičnim influenserima nije svaki video viralan.
Niti su sve simpatične, neobične ili slatke stvari viralne.
Glavna poruka uvodnog dela knjige je: Virality isn’t born, it’s made.
Ispričan je primer blendera Blendtec koji bi bio još jedan u nizu blendera koji se nisu probili na tržištu da iskusno oko jednog marketara nije uočilo njegovu jedinstvenost.
A baš svako i baš sve ima neku jedinstvenost.
Samo je treba pronaći i – istaći.
*
U knjizi Contagious profesor Berger iznosi zaključak da 6 faktora utiče na viralnost:
- Vrednost u društvu (social currency) – ljudi naprosto vole da budu „prvi“ u društvu: da su nešto prvi probali i prvi iskusili i prvi o tome podelili sa društvom uživo ili na mrežama
- Trigeri, okodači (Triggers) – trigeri nas podstiču da razmišljamo o nečemu na šta nas oni asociraju. Stoga, ukoliko ljudi imaju u svojoj neposrednoj blizini pojmove koji će ih podsećati na na proizvod ili uslugu, oni će im stalno biti na umu
- Emocije (Emotions) – When we care, we share – kada smo presrećni, kada smo besni, kada smo šokirani – imamo neodoljivu potrebu da to iznesemo
- Javnost (Public) – proizvod ili uslugu za koje želimo da se pročuju, moramo iznositi i promovisati javno. Niko neće mariti za najfantastičniji proizvod ukoliko ga krijemo u podrumu ili glavi
- Upotrebna vrednost (Practical Value) – Ljudi vole sadržaj koji im pokazuje kako da lako uštede novac, poboljšaju zdravlje, očiste neku površinu
- Priče (Storries) – svaka poruka ili naravoučenije mnogo bolje zvuči kada je uvijena u dobru priču
A o svakom od ovih faktora čitajte u narednim tekstovima.
Vidimo se, čitamo se!
0 komentara